Ugledavši fotografiju unutrašnjosti crkvice na Kalvariji kod Viteza, posvećene svetom Anti, osjetio sam ono snažno ganuće kakvo čovjeka, bez lako objašnjivog razloga, odvede na rub suza. Tako reagiramo na pjesmu, neočekivan stih, neobično poređenje, rečenicu u priči - obično ju je napisao Ivo Andrić, na glazbeni fragment, Bachovu Toccatu, uvodne taktove Sedme Šostakovičeve simfonije, na ono što se ne da tako jednostavno napisati i što nema nikakvu praktičnu funkciju ni upotrebnu vrijednost. Tako reagiramo na liriku.
 

Arhitektura je, međutim, suprotna lirici. Arhitektura je ono u što se sklanjaš od zime, kiše, snijega. Arhitektura je opredmećenje naših međusobnih individualnih razlika. Sklanjamo se u kuću kao u sebe. Ali kuća nije lirika. Kuća ne gane. Obično je tako.

Cijeli članak pročitajte ovdje.